Mrvice o hrani

Povijest hrane ispisana na neočekivani način

Ne bi se reklo da su "Mrvice o hrani" ozbiljna knjiga, ali jesu.

Zna se kako se ozbiljne knjige pišu i zna se što se u takvim knjigama piše, naročito u konzervativnom žanru povijesti hrane.
"Mrvice o hrani" nisu takva vrsta ozbiljne knjige. Umjesto standardnih eseja, s uvodom, par anegdota o velikanima, glavnim jelom i zaključkom, u "Mrvicama" se teme na čitatelja iskrcavaju sve odjednom, kao service à la française: pladnjevi i pladnjevi zalogajčića - ljutih, slanih, slatko-kiselih, duhovitih i dobrim dijelom žestoko začinjenih. Svaka ozbiljna tema okružena je neozbiljnim, nevjerojatnim, a često i apsurdnim crticama o hrani.
Neke od njih služe kao prilog, neke kao začin, neke samo kao dekoracija, a neke su tu iz čisto pjesničkih razloga.
"Mrvice" su zamišljene kao buffet malih jela, kreiranih ne da zasite čitatelja, nego da mu pobude apetit za povijest hrane, važniju i intrigantniju od povijesti ratova, crkve, država i kraljeva.

Autorica Branka Sacher komentira, provocira, spaja nespojivo – teške teme i besmislice, goruća gastronomsko-politička pitanja i prehrambene ludosti. Obračunava se s mitovima, šali se i ruga, postavlja stotine pitanja, ali samo na neka od njih daje odgovore. Daljnje kopanje i istraživanje s povjerenjem i užitkom ostavlja čitatelju.

Kao teretni vagoni "Mrvicama" tutnje zgode iz prošlosti i sadašnjosti – paprenjaci, pivnice i Napoleonovi vojnici, banketi, gladi i konzervirane bizarnosti, feferoni, astronauti i reš-pečeni paunovi.
Vrtoglavom brzinom izmjenjuju se anegdote, crtice, recepti i autoričini komentari, a svako poglavlje, gotovo svaka rečenica otvara pogled u novo, još neistraženo poglavlje o hrani.

"Mrvice o hrani" su kao hrvatski pobjednik ušle u konkurenciju za svjetsku knjigu o hrani godine 2011., u kategoriji povijesti hrane. Nažalost nisu pobijedile, ali već i finale je veliko priznanje za knjigu koja se odbila uklopiti u okvire žanra.