Mrvice o hrani

Povijest hrane ispisana na neočekivani način

Ne bi se reklo da su "Mrvice o hrani" ozbiljna knjiga, ali jesu.

Dogovoreno je da se o ozbiljnim temama ne piše se na zabavan način. I ne poigrava se sa stilom. Naročito ne u konzervativnome žanru povijesti hrane.
Zna se kako se takve knjige pišu i, što je još važnije, zna se što se u takvim knjigama piše.
"Mrvice o hrani" to glatko ignoriraju. Umjesto umilnoga eseja, s uvodom, glavnim jelom i zaključkom da je naša hrana izvorna, teme su na čitatelja iskrcane sve odjednom, kao buffet: pladnjevi i pladnjevi zalogajčića - ljutih, slanih, slatko-kiselih, duhovitih i dobrim dijelom žestoko začinjenih.
Svaka ozbiljna tema okružena je neozbiljnim, nevjerojatnim, a često i apsurdnim crticama o hrani.
Neke od njih služe kao prilog, neke kao dekoracija na tanjuru, a neke su tu iz čisto pjesničkih razloga.
Ozbiljnost "Mrvica", tim autorskim postupkom opasno dovedena u pitanje, dodatno je zakamuflirana i specijalno dizajniranim narančastim kostimom na prugice, točkice i trokutiće sa slatkim karfiolićem na koricama. (Da potencijalni mlađi čitatelj ne pobjegne.)

"Mrvice" su zamišljene kao mala jela, kreirana ne da zasite čitatelja, nego da mu pobude apetit za povijest hrane, važniju i intrigantniju od povijesti ratova, crkve, država i kraljeva.
Autorica Branka Sacher komentira, provocira, spaja nespojivo – teške teme i besmislice, goruća gastronomsko-politička pitanja i prehrambene ludosti. Obračunava se s mitovima, šali se i ruga, postavlja stotine pitanja, ali samo na neka od njih daje odgovore. Daljnje kopanje i istraživanje s povjerenjem i užitkom ostavlja čitatelju.

Kao željeznički vagoni "Mrvicama" tutnje zgode iz prošlosti i sadašnjosti – paprenjaci, pivnice i Napoleonovi vojnici, banketi, gladi i konzervirane bizarnosti, feferoni, astronauti i reš-pečeni paunovi.
Vrtoglavom brzinom izmjenjuju se anegdote, crtice, recepti i autoričini komentari, a svako poglavlje, gotovo svaka rečenica otvara pogled u novo, još neistraženo poglavlje o hrani.

"Mrvice o hrani" su kao hrvatski pobjednik ušle u konkurenciju za svjetsku knjigu o hrani godine 2011., u kategoriji povijesti hrane. Nažalost nisu pobijedile, ali već i finale je veliko priznanje za knjigu koja se tvrdoglavo odbila uklopiti u okvire žanra.